“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim razumom i sviješću, budi siguran da pripovijetka sadrži duboku alegoriju i da prikriva krajnje tajanstvenu istinu; i što je besmisleniji sadržaj, dublja je mudrost duha” – Moses Majmonid, teolog, povjesničar, filozof i liječnik (1135. – 1205. gne).
Danas, puno se priča o razvoju i korištenju “umjetne” inteligencije, a u narativu i stvarnosti, bez da razmišljamo često koristimo neke nove pojmove i pojave u stvarnosti.
Jedan od njih je i Chatbot (chat=govor a bot=robot) naziva ChatGPT dizajniran je za generiranje digitalnog teksta koji oduševljava stotine milijuna ljudi načinom na koji generira e-poštu, piše govore i jezične prijevode na gotovo sve teme.
Ali kada se tim istraživača Nvidie, poznatog proizvođača čipova, dočepao tehnologije chatbota, shvatili su da on može učiniti puno više i za nekoliko tjedana “naučili” su ga igrati Minecraft, jednu od najpopularnijih videoigara na svijetu.
Kako su ga naučili? Pa tako što su ga “do-kodirali” na način da bude “više autonoman” u zaključivanju, tako da može autonomno koristiti druge k0dove, čak ih može i sam napisati. Dokodiran k0dom koji se zove “tumač k0da”, ChatGPT ne samo da može pisati k0d nego ga i samostalno izvoditi. Nazvali su ga “agent“.
Iako je bot programirana ili kodirana “neživa materija“, a k0d je nešto što se izvršava kao slijed naredbi kad ga nešto pozove na izvršenje. Drugim riječima može autonomno poduzimati radnje što je prirodna odlika žive materije ili materije koja posjeduje unutarnju energiju.
Dakle! Osnovna stvar sve kodirane materije je ta da k0d sadrži “logiku” po kojoj kodirana materija poduzima neke radnje. Nešto što posjeduje logiku koju autonomno koristi možemo nazvati inteligentnim.
Zato “ovo danas” nazivaju “umjetnom inteligencijom“.
Međutim! Inteligencija nije pojam istoznačan pojmu logika, već inteligencija označava pojam za logičko i svako drugo “snalaženje u nepoznatim situacijama“. A u tom se slučaju logika k0da se obavezno “dokodira” ili “rekodira” kako bi isporučila rezultat. I nakon toga, to nije više isti k0d niti jednako kodirana materija.
Vidite! Rezultat inteligencije se očituje u tome kako se riješio problem nepoznate situacije, dobro ili loše po onoga ili ono što se snalazi u stvarnosti.
Inteligencija je tako “odlika života“, odnosno živog bića koja se temelji na sposobnosti da opaža okolinu u kojoj se nalazi i u kojoj se snalazi. To bi u slučaju pojma “umjetne inteligencije” značilo čistu “antropomorfizaciju” a što označava davanje živih osobina stvarima i pojavama koje oni same po sebi “ne posjeduju“.
Zaista, danas nije moguće negirati to da se i nešto neživo može “kodirati” i čak “naučiti” da samostalno izvršava neke radnje jer to vidimo u stvarnosti. Samo što ja pojam “umjetna inteligencija” i strah od iste ja ne priznajem.
Naravno, strah se očituje samo u tome što se neki k0d u nepoznatoj situaciji može dokodirati na način da ugrozi ono što je kodirano, posljedično i onoga koji je to kodirao. A to je uistinu moguće, jer, naočigled, stvarnost koju mi ljudi kao bića opažamo je puna paradoksa.
Paradoks je misao koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena, ili nekom ljudskom zaključku. Ipak! Stvarnost je ono što “je”, i zato ona nema paradoksa, već mi ljudi događaje u stvarnosti, koje svojom ljudskom logikom “ne razumijemo”, nazivamo paradoksima.
To je rezultat nesavršenstva našeg ukupnog k0da i svih dugih pod-k0dova koji on poziva na izvršenje.
Dovoljno je da neka naša ljudska pretpostavka implicira vlastitu negaciju i obrnuto da ju nazivamo paradoksom. Paradoks je: “jedan naizgled neprihvatljiv zaključak koji proizlazi iz naizgled prihvatljive pretpostavke, putem naizgled prihvatljivog zaključka“. Svaki paradoks ima svoju svrhu jer daje poticaj za razmišljanje koji otkriva slabosti naših sposobnosti da ispravno zaključujemo.
Naime, paradoks nije proturječnost ili kontradikcija, njegov dokaz nije “logički” upitan, ali sam po sebi je “intuitivno” vrlo upitan. A smatra se da “intuicija” kao bogomdana osobina osigurava čovjeku mogućnost da do kraja spozna valjano rješenje za probleme i odluke.
I baš su jednostavni paradoksi natjerali čovjeka na veći intelektualni napredak, ali uvijek postoji ta čarobna riječ na kraju. Heureka!
I zato!
Ne postoji strah od umjetne inteligencije već postoji strah od “stvoritelja” umjetne inteligencije. Strah od čovjeka onakvog kakav on “je”, odnosno, kako je on k0diran i kako se prilagođava stvarnosti koju svojom inteligencijom oduvijek mijenja i stvara.
To je tema ovog serijala.
Baš zbog raznih i zaista začuđujućih paradoksa u vrijeme “korone” ja sam imao više vremena za Galvanizatorove kućne mudrolije. Tako sam uspio završiti čitanje knjige pod nazivom „Sebični gen“ autora Richarda Dawkinsa, poznatog i popularnog „teoretičara evolucije“.
Ukratko! Dawkinskova knjiga govori o o tome kako različiti “inteligentni geni” organiziraju sav život koji postoji i kako matematičkim algoritmima kroz svoj interes ili sebičnost održavaju prirodnu ravnotežu života u Svemiru. Glavna teza je da su geni sebični jer im je to svrha. Odnosno, kako geni jesu život, oni prvo moraju osigurati svoj opstanak pod svaku cijenu pa se tako, radi potrebe opstanka, udružuju, stvaraju, grade i održavaju život kroz stvaranje raznih simbioza koje nazivamo DNK.
Kaže, gen je materija koja nosi “k0d“, odnosno geni kodiraju materiju i tako stvaraju razne oblike života pa se tako događa evolucija, a samo jedan od oblika evolucije je i čovjek.
U knjizi, Dawkins iznosi niz dokaza opstanka i prilagodbe različitih vrsta u prirodi na principu opstanka gena pod svaku cijenu. Npr, dokazuje da će na svijetu, zbog sebičnosti gena, uvijek biti podjednak broj žena i muškaraca jer će tako ljudska vrsta najbolje opstati. Dawkinsova knjiga je njegova priča i skup teza o “inteligentnoj genetski programiranoj evoluciji“. Ponekad je naporna za čitanje, ali, ona je jednostavno, kako volim reći: „popunila neke rupe u mome razmišljanju”.
Zato! Ja sam se s pravom upitao je li mi ta knjiga došla u ruke slučajno ili je to moje čitanje samo dio izvršavanja nekog višeg k0da evolucije. Recimo, radi se možda o izvršavanju nekoga moga k0da za razumijevanje onoga što mi je potrebno. Možda je pisanje ove moje objave uzrokovano vašim k0dovima za znatiželju koji će aktivirati vaš k0d za čitanje, koji će pozvati vaš k0d za analizu pa za zaključivanje i tako dalje.
Ako je tako, onda mi knjiga nije došla u ruke slučajno, baš u vrijeme raznih boleština i pripadajućih “znanstvenih” eksperimenata.
Za početak!
Mi ljudi, sve u životu, pa i recimo svaku “zarazu“, vidimo kao proces ili niz događaja. I svi vidimo “isto kao različito”, jer niti ja ne mogu vidjeti stvarnost vašim, niti vi mojim očima.
Neki to vide ovako: „Bože moj, kako je to sebično i nepravedno, zašto si poslao virus da nam to radi, da nas ubija“. Dawkins to očigledno vidi drugačije: „to je prirodno i to i je svrha virusa, jer da nema virusa danas ne bi bilo ni šišmiša niti bilo čega drugoga.“
DAkle, čovjek je virusu i virus čovjeku najbolji prijatelj i to je samo jedan “začarani krug” sebičnosti gena.
Po Dawkinsu, evolucija nije bogomdana, ona nije izvana kontrolirana niti nadzirana, već “samo-kontrolirana” i sve je stvar “samo-rekodiranja” koje ovisi o okolini. Možemo reći “autoimuna” jer kako kaže Dawkins, gen sam po sebi “odlučuje” što će u budućnosti biti, na primjer, bakterija, biljka, medvjed ili čovjek, a tijelo je kao rezultat k0da gena samo obična materija koja služi kao sredstvo evolucije. Metaforički rečeno, gledajući sve kao proces, tijelo je prijevozno sredstvo, komunikacijska infrastruktura i privremeno distributivno skladište i služi da omogući razmnožavanje i pruži genu mogućnost trajnog opstanka u vremenu i prostoru.
I zato Dawkins kaže da nema ništa iznad k0da gena jer gen je čista, pravedna i jedina “inteligencija” po čemu je sve stvoreno.
Gen je Bog!
Ali, tako bi, na primjer, i svaka “zaraza” ustvari predstavljala inteligentni evolutivni proces kodiranja izazvan potrebom za opstankom nekog gena. Pa čemu onda sva ova znanost i medicina?
Ipak!
Bez obzira kako netko to vidi, jasno je da k0d sam po sebi ne poznaje pojam sebičnosti jer to je samo “niz instrukcija” bez bilo kakvih osjećaja.
Svaki k0d je, na bilo koji način, nečime ili od nekoga “pozvan na izvršenje“ inače se ne bi izvršavao, i naravno, k0d ne može biti “samo-stvoriv“.
Stvaranje k0da zahtijeva rad i energiju, odnosno nečije programiranje ili kodiranje odnosno nešto što zovemo rad ili “izmjena energije”
Pa onda! Kao i štošta u Darwinizmu, neodgovoreno je pitanje kako bi to nekakav “hladni bezosjećajni k0d” mogao stvoriti “osjećajno toplo biće” sa intuicijom?
I što to onda poziva intuiciju na izvršenje? Intuiciju koja mi šapuće da nije k0dirana materija sve što znači “život“. Ona mi izravno kaže: “ti takav kakav jesi, svojim k0dom, odnosno k0dovima ograničen ne možeš i ne trebaš to razumjeti“.
Vidite! Zato je Dawkins priznati znanstvenik, a ja nisam. On je kodiran tako da sve zna i razumije, a ja sam k0diran da ne kužim ništa.
Na primjer, kako bih ja mogao shvatiti svrhu nečega takvog kao što je virus? Jer da sam ja “sebičan virus gen” ja ne bih bio baš jako sretan. Biti tako malen i nepokretan i još k tome nemati sposobnost razmnožavanja i održavanja unutar svoje vrste nije baš nešto životno poželjno.
Zaista, ja ne razumijem sebičnost takvog gena, ali razni znanstvenici kažu da razumiju. Tako tvrde da je virus materija “nepotpunog k0da“, čestica na granici živog i neživog.
Ipak, ja jasno razumijem da je svaki k0d samo k0d, a to je li “nepotpun” i koliko je “potpun” je njemu apsolutno nevažno. Dakle, k0d “je”, i ako “je” tek onda ima svoju svrhu: “Izvršavati se u stvarnosti“.
Zato je glavno pitanje otkud dolazi “svrha” nečega takvog što “nije” dok ne postane “je“, kao što je virus. Zar njegova svrha zaista dolazi iz inteligentne sebičnosti gena da “nije” dok ne postane “je”? Ili možda od nekakvoga višeg plana koji kaže da i “nije” može postati “je”?
Zato i ja, kao i mnogi, vjerujem da postoji viši “plan života“, odnosno, vjerujem da nije život plod puke slučajnosti ili sebičnosti “kodirane materije” i bjesomučnog repliciranja takvog k0da radi opstanka.
Jer, nikakvom samom “replikacijom” k0da se ne može stvoriti tijelo pa onda ni “život” u tijelu. Za bilo kakvo stvaranje i rastvaranje potrebna je “energija“. A osim toga, ne može se “ubiti” materija već se jedino može ubiti “život u materiji”.
Dakle! Što to znači “poluživo“?
Iz fizike znamo da se samo oblici materije koji posjeduju vlastitu kinetičku energiju mogu zbog toga sami od sebe kretati kao, na primjer, živa bića, dočim, neki drugi oblici to baš i ne mogu, na primjer kamena stijena.
Pa ako neki virusić “nije živ“, onda ne posjeduje unutarnju energiju, tako on ne može skakati, ulaziti, izlaziti, čak niti imati bilo kakav plan, jer, što će mu plan ako ne može ništa raditi. Isto tako, ne može se ubiti “život u virusu” ako ga nema.
Nadalje! Ako je materija živa ona troši energiju i mora se nekim oblikom energije „hraniti“, a za razliku od bakterija i drugih oblika života virus se po definiciji ne mora hraniti jer “nije živ”. Dakle, nema ni mogućnosti a ni razlog nekoga “napadati“.
I zato, samo u ljudskom umu, virus ulazi i izlazi, napada i brani se, zna i ne zna, vidljiv je a nevidljiv, lijepi se i odljepljuje. To nije personifikacija već čista “antropomorfizacija”, isto kao što je pojam “umjetna inteligencija”.
Antropomorfizacija kao pojam se odnosi na “neviđene stvari i nepoznate sile”, a posebno je česta u dogmatskoj “religiji“.
Vidite li paradoks “racionalne znanosti“? Virus je živ samo ako ga mi “proglasimo” ili “nazovemo” živim inače nije. Na taj način njegov k0d postojanja nama izgleda binaran ili ako baš hoćete “digitalan”. Kao jedan običan prekidač, On ili Off, upali svjetlo, ugasi svjetlo.
I ne treba biti super-inteligentni znanstvenik da bi se zaključilo da se boriti protiv “nečega” može jedino ako znamo „što je to“, a boriti se protiv “nekoga” ako znamo “tko je to“.
Pa je li virus „tko“ ili je “što”?
Znanstvenici kažu da je virus nešto između “tko” i “što” i mi to zdušno prihvaćamo, iako isti oni tvrde da materija koja nema DNK označava “nešto” a ne “nekoga“.
U stvarnosti, bilo što “nešto” za čovjeka postoji samo ako to može percipirati, odnosno ako ga, na bilo koji način, može vidjeti, čuti, opipati, onjušiti, okusiti, jednom riječju “osjetiti“. Međutim, za znanstvenike, virus postoji kad ga “nekako otkriju“, a samo na Wikipediji ih ima otkrivenih i pobrojanih na stotine.
Čak, znaju da je to “nešto“, stvarno neki zločesti virus iako ga nijedan čovjek pa ni oni sami nikad nisu osjetili u stvarnosti. Još kažu da to “pouzdano” znaju, a pa kako su oni opasni po čovjeka, onda se treba “boriti protiv njih“. Najbolje unaprijed.
Ali!
Teška je ta borba protiv “nevidljivog neprijatelja nepotpunog k0da” što smo vidjeli proteklih godina. Jer, kako se boriti kad nema kemijskog lijeka za “nepotpuni k0d“, a čak i da je “potpun“, uistinu nema kemijskog lijeka za k0d? Naravno, to je zato jer može postojati samo kemijski lijek za materiju ili tijelo.
I zato!
Da bi se ipak nekako “borili protiv“, iznjedrili su tehnologiju “umjetnog re-kodiranja naših stanica“. A mi smo, iako to uopće “ne razumijemo” i “znamo da ne razumijemo”, odjednom povjerovali u “dobrobiti” umjetne re-kombinacije gena i, kako kažu, kontrolirane mutageneze. Neki to čak zovu “svemogućim lijekom” za budućnost iako nitko ne zna, jer ni ne može znati, što će sve prouzročiti.
I zaista, ovim se mRNK eksperimentom ne liječi tijelo već se provodi inženjering i reinženjering k0dova naših životnih kiselina, “RNK” i “DNK”.
Re-programira se jedan dio našeg k0da, i to onaj najvažniji za život kojeg ja zovem “obrambeni k0d“. Halo Dawkins, što će reći naši inteligentni a “sebični geni” i kako će na to umjetno programiranje reagirati?
Kad koristimo složene znanstvene pojmove to izgleda komplicirano i nama seljacima nerazumljivo, pa ću ja to pokušati narodski i logički, jako pojednostaviti.
Dakle!
Virus je samo jedan od nepoželjnih uljeza u našem organizmu. I kako bio-znanstvenici kažu, baš svakog uljeza će naš kodirani organizam prepoznati “kao uljeza” kad se s njim susretne.
Dakle, postoji k0d za prepoznavanje uljeza, a koji će uljeza prepoznati kao “nešto nekakvog k0da” što čini štetu našem organizmu. A onda tu štetnost organizam treba nekako sanirati, a to podrazumijeva “kemijske reakcije” odnosno razmjenu energije unutar organizma.
Po teoriji, dok god traju te kemijske reakcije i razmjena energije unutar tijela traje borba, i ako se tijelo izbori, k0d za sanaciju će “ažurirati” naš obrambeni k0d tako što će opis k0da i način odgovora na uljeza ili nepoželjne čestice, prebaciti će se iz „nepoznato“ u „poznato“. I od tog trenutka će prilagođeni obrambeni k0d znati će postupak što treba raditi u slučaju novog susreta. Naravno ako je uljez istog k0da koji je prepoznat.
Zbog toga su u prošlosti standardna kemijska cjepiva služila tome da što prije potaknu taj mehanizam, tako što su sadržavala “malu količinu uljeza“. U ranim počecima to se odnosilo na one bolesti čiji je uzrok bio “živi uljez“. Na primjer Kolera, Tifus i Kuga su infekcije uzrokovane bakterijama a ne poluživim virusima. Ipak!
Takva “cjepiva s uzročnikom” nisu bila efikasna jer se bolest ipak stoljećima pojavljivala. A onda je “pronađen” kemijski lijek, “gljivica” ili veći mikroorganizam, pa kako se u prirodi “veći oblik” života hrani “manjim”, tako gljivice pojedu bakterije “žive uljeze” i mirna Bosna.
Vidite, u prirodi nijedan veći mikroorganizam ne “ubija život” u drugom manjem mikroorganizmu već ga “živog pojede” i njegovom energijom se hrani, a otpadne otrovne čestice prirodnim putem eliminira.
To je način izmjene energije u prirodi i oduvijek, bakterije, gljivice i veći organizmi, npr. čovjek, žive u prirodnoj simbiozi gdje veći oblici života “jedu” manje i tako se hrane i tako preživljavaju.
To smo nazvali “antibiotik“.
Međutim, kako to po k0du prirode uvijek biva, kao kolateralna šteta nastradaju i “uhljebi” i drugi “vrijedni zaposlenici” našeg obrambenog k0da. Nisu svi mikroorganizmi štetni po tijelo i njihovi k0dovi su sastavni dio našeg ukupnog ljudskog k0da, ustvari štetni su samo “uljezi“. Uz to, kako bi Dawkins rekao, zbog inteligentnog i proračunatog sebičnog gena koje ga stvaraju i žive bakterije i veće glivice isto „evoluiraju“ i pod svaku cijenu prilagođavaju svoj obrambeni k0d.
Pa tako, nakon svega, danas, odjednom, vidimo da antibiotici više nisu “preporučeni lijek“, jer, postali su jedan od najvećih neprijatelja našeg prirodnog obrambenog k0da. A mi, iako znamo da se život u “mrtvom” virusu ne može ničim bukvalno ubiti, mi ga preko dalekovidnice ubijamo svaki dan.
I mnogi zaista misle da će nekako nešto “ubiti virus u njima“. I to bez obzira što što svi razumijemo da “uhljeb” i “uljez“, te “živo” i “neživo” nisu za neki organizam jedno te isto. Tako, znate i sami, kad imate “virozu“, najčešće čekate da se organizam izbori sam za sebe i zato je potrebno jačati otpornost organizma i sve će biti OK.
I to, iz jednostavnog razloga, zato što je zdravije tijelo ustvari tijelo “otpornije” na štetu koju čine uljezi iz okoline i to zato jer ima više energije za obranu i otpor.
Ali čovjek je uistinu “sebično čudo“.
Njegovi izumi, tehnologija i znanje u obliku znanosti su toliko “napredovali” da sad zna i kako programirati svaki i svačiji sebični obrambeni k0d i tako ga pripremiti ga za borbu protiv, na tisuće “otkrivenih” a nikad uistinu viđenih nevidljivih opasnih sitnih što poluživih, što živih, “možda mogućih” uljeza.
Zar zaista?
Vjerojatno i sami znate da nije isto “programiramo” li neko računalo koje savršeno radi ili ono koje već dobrano „šteka“. Naime, k0d je k0d, ali zapisivanje k0da na materiju je prirodni kemijski proces koji po prirodnim zakonima razmjene energije nikad nije savršen i kontroliran proces. A usput, zbog “relativnosti prirode“, nikad ne daje potpuno isti rezultat.
To je naravno glavni razlog zašto sve prirodne “replikacije” k0da štekaju. Zbog toga nema vječnog života. Kako kažu, stanice stalno “mutiraju” a što znači i da se k0d života drugačije izvršava. Očigledno, priroda jednostavno ne dopušta evoluciju k0da do „savršenog k0da“. I to s dobrim razlogom, jer, kad bi to bilo dopušteno onda bi postojao k0d koji se može u vječnost replicirati baš takav kakav je, bez bilo kakvog otpora i problema.
A onda, takav “savršen sebičan k0d” bi jedini opstao jer bi on jedini imao pravu svrhu. Svi ostali k0dovi bi bili nepotrebni i kao takvi izbrisani iz stvarnosti. Takav k0d nikad ne bi “dopustio” mutacije i stvorio nešto drugačije od savršenog sebe.
Sve bi bilo statično isto i jednako kodirano, odnosno jedan savršen k0d i jedno logističko tijelo. Za takvo “logističko” tijelo onda ne bi bilo hrane, pa tijelo i materija ne bi preživjeli. A onda se takav k0d ne bi imao gdje izvršavati pa ga ne bi niti bilo. Ne bi bilo ničega.
Razumijete, u materijalnom svijetu: “ako je sve jedno onda nema ničega“. I zato je materijalna priroda savršeno kodirana na način da se to ne dogodi i zato je meni očigledno da postoji “viši plan” koji organizira život materije, a onda i gene i k0dove.
Očigledno s ciljem da spriječi savršenstvo k0da materije a tako i “samoubojstvo svega života“. Savršenstvo prirode očituje se u ograničenosti i nesavršenstvu stvari i pojava u stvarnosti koju vidimo.
Iako, oduvijek, pa i danas, postoje “ljudi” koji su uvjereni da je, baš zbog njih i zato što baš oni postoje, moguće nadjačati prirodu i dostići “savršenstvo” čovjeka, ali oni nikad to nisu uspjeli, a ni neće jer je to prirodno nemoguće.
Jednostavno to se “ne može” jer po k0du prirode ni “ne treba“.
Zato niti jedno umjetno cjepivo za virus nije uspjelo stvoriti čovjeka potpuno otpornog na virus, a nije to učinila ni ova mRNK tehnologija.
To naravno i proizvođači kemije i znanstvenici i svi mi “znamo” i “razumijemo” jer to u stvarnosti i “vidimo“. To nije paradoks. Ipak! Neki ne odustaju od te uistinu “paradoksalne ideje” i to iz raznih vlastitih interesnih razloga.
Na primjer, imamo političare koji na “zarazu” gledaju kao na nevidljivog “političkog” neprijatelja, ali i političku priliku. I baš zato, da pokažu kako su oni vrijedni našeg izbora, uzročnik protiv kojeg se “bore” mora biti “antropomorfizacijski” živ, pokretan, jak i snažan. Još je bolje ako je nevidljiv a ipak postoji i jako je opasan.
S druge strane, prirodno bi bilo na čestice koje zovemo virus gledati kao na bilo koju drugu “otrovnu hranu“, jer, kad ta čestica nekako „uđe“ u naše tijelo, to je isto kao da smo ju “pojeli” i tako se otrovali.
Pa, kako se i inače svime i svačime trujemo svaki dan, očigledno vidimo da nije svaki otrov za svakoga jednako otrovan. Tako je i nekakav virus kao i svaki drugi otrov, uvijek otrovniji za one koji su već nečim zatrovani i za one čija su tijela potrošena jer ona nemaju dovoljno energije za obranu i zato već dobrano “štekaju“.
Što god mi izmišljali, sve ovisi o sposobnosti tijela, odnosno količini energije koju imamo za obranu. Prirodno, kako je svaki čovjek “drugačije” otporan, tako je i ovaj “korona” virus za neke bio super otrovan, za neke manje otrovan, a za neke uopće nije otrovan.
Međutim! Ako je taj virus, inače sam po sebi za sve ljude otrovan, a ipak za neke nije uopće otrovan to znači da “obrambeni k0d” i k0d za saniranje štete od takvog uljeza u nekima već od prije postoji.
Dakle, postoji k0d za prepoznavanje k0da toga virusa i prije nego je on iznenada i prvi put “nastao“, npr. iz tamo nekog šišmiša. I zar zaista antropomorfizacijski vjerujete da taj virus namjerno “ne napada” mlađe od 15 godina jer “sebično misli” da je to za njega dobro i da je možda Dawkins u pravu?
Što vam kaže intuicija?
I zato se ja pitam zašto bi jedan zdravi i prirodno otporan čovjek htio reprogramirati svoj “tako dobar” prirodni obrambeni k0d na umjetan način?
Ne znam, možda je jedan od razloga vječna težnja čovjeka ka “većem” savršenstvu? Dakle, čovjek 2.0, pa čovjek 2.1, 2.2, pa čovjek 3.0. Ciklički, virus-anti-virus, baš kao i neki računalni operacijski sustav sa svim svojim “aplikacijama“.
Ok, ali, znate i sami da se neka “aplikacija” na jednom računalu odjednom “smrzne“, a na drugome ne.
To je zato jer ni računalo također nije neki “savršen organizam“. Događaju se pogreške u kemijskom zapisivanju bitova na disk i pogreške nekompatibilnosti k0dova.
Isto se tako, kemijski procesi u svakom različitom tijelu drugačije odvijaju pa programiranje daje različite rezultate. Zato nitko ne zna i ne može biti siguran kako će se obrambeni k0d nakon “umjetnog” reprogramiranja ponašati.
A ako to uzrokuje neželjeno ponašanje to će se proglasiti autoimunim reakcijama. Bukvalno, novi k0d je “prekodirao” postojeći obrambeni k0d koji onda rekodira materiju koju k0dira. Zar to nije prava “šteta“.
Možda se neki ljudi žele reprogramirati zato jer žele biti “bolji ljudi“, pa to čine zato što “misle na druge“. Naravno, boji je samo komparacija od dobar, tako su i oni koji ne “misle na druge” isto dobri ljudi, samo su oni koji se re-programiraju ipak bolji. Koliko bolji, to se ne zna, ali su ipak bolji.
Međutim, problem je taj što otpornost pojedinog organizma nije nekakva “kolektivna” stvar već sposobnost svakog organizma ponaosob. Zaista, čak je i ciljano re-kodiranje k0da jednog čovjeka upitnog rezultata, a za veći uspjeh, svaki bi k0d čovjeka trebalo ponaosob drugačije re-programirati.
Osim toga, da bi takvo programiranje stvarno imalo svrhe trebalo bi, prije primjene, barem znati koliko “štekamo“. I čak i da se to napravi, ni to ne bi bilo dovoljno, jer nesavršeni kemijski procesi ne dozvoljavaju uvijek isti rezultat.
Čemu onda “tvrdnja” da se k0d barem 80% ljudi mora na jednak način re-kodirati da bi svi bili otporni na virus uljeza , iako se možda tako i 80% ljudi “unazadi” i počnu još više štekati?
K tome! I vrijeme i praksa pokazuju da umjetnička borba protiv sebičnog virusa nema velikoga smisla. Na primjer, cjepivo „protiv“ tzv. virusa gripe postoji već puno godina, a nije nikad “iskorijenilo” virus gripe, niti je ikada stvorilo nekakvu “kolektivnu otpornost” ljudske vrste na virus gripe.
Svake se godine ljudi cijepe „protiv“ gripe i na kraju puno ih umre od i s gripom, uglavnom oni koji dobrano “štekaju”. I ne zna se pouzdano bi li umrli oni koji se nisu cijepili da su se cijepili i obratno.
Zato oni koji se time bave tvrde da je problem taj što virus gripe prebrzo mutira, odnosno “re-kodira” se. A ako je tako, onda je taj virus k0d ili gripa k0d drugačiji k0d od k0da prije mutacije? Dakle, nije “to” “to” što mi mislimo da „je“?
I onda! Uistinu je lako zaključiti da nikakvo “univerzalno” reprogramiranje koje svima “jednako” pomaže ne može biti uspješno.
Na kraju! Nakon svega što smo prošli, jasno vidimo da očigledno velika većina ljudi ima dobro programiran prirodan obrambeni k0d na korona viruse, a da, oni koji ga nemaju, možda ga i ne mogu imati jer organizam jednostavno “jako šteka“.
Fizikalno gledajući, otpor je po definiciji rad, sposobnost odupiranja. To je stvar količine energije i zato zaista u prirodi nema “imunosti” već samo nešto ima više energije pa je jače od drugoga.
Zato, neki znanstvenik, kad je rezultat pogrešan, obično kaže: “sve to super radi, ali eto, ne znamo baš zašto, negdje kod nekih šteka“.
Dogodilo se suprotno od onoga što se racionalno očekuje, odnosno Paradoks. Ali, kad bi znanstvenik priznao da je to paradoks to bi značilo da “ne razumije ni zašto ni kako“, a onda on ne bi bio baš neki znanstvenik. A ako netko ukazuje na te paradokse, on će mu reći: “što ti pričaš, po tebi onda nema rješenja, ti si protiv znanosti, ti si tamo neki antivakser i slično.”
A to tek zaista nema veze sa znanošću.
Jer, iz fizike i iz iskustva znamo da se u prirodi, u trenutku, milijarde i milijuni raznih k0dova izvršavaju i rade po nekom planu i u svakom trenutku događa se reprogramiranje. Elektroni u atomu kolabiraju u trenutku, bez izmjerenog proteka vremena. U prirodi ništa nije isto jer se svaki trenutak sve mijenja, odnosno re-kodira.
Sva su živa bića, pa i ljudi, uistinu jedinstveno k0dirani na način da imaju različite materijalne oblike i tijela različite energije. Svako biće je original za sebe. Tako i Vi i ja i druga živa bića, obični smrtnici.
Znamo i to da će se svako biće boriti da preživi, do kraja, svim sredstvima jer to je smisao života. Smisao je “biti živ” ili “živjeti“. Biti živ je stvar “osjećaja života” a ne programiranja k0da, a k0d je tu da se izvršava točno na način kako je programiran jer to mu je “svrha“.
To nije paradoks već prirodno stanje stvari.
Paradoks je to da mi svi to dobro “razumijemo” ali ne “prihvaćamo“. A kako ne prihvaćamo onda volimo sa svime i svačime “eksperimentirati“.
O tome u slijedem nastavku i to bez pomoći “umjetne inteligencije“?
Vaš Galvanizator
U SERIJALU “k0d”
- #1 PARADOKS
“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim… Pročitaj više: #1 PARADOKS - #2 EKSPERIPMENT
“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim… Pročitaj više: #2 EKSPERIPMENT - #3 MONSTRUOZNOST
“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim… Pročitaj više: #3 MONSTRUOZNOST - #4 SAMOKONTROLA
“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim… Pročitaj više: #4 SAMOKONTROLA - #5 ZMIJONOSAC
“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim… Pročitaj više: #5 ZMIJONOSAC
GALVANIZATOR 
Komentiraj