Galvanizator

#2 EKSPERIPMENT

Galvanizator

“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim razumom i sviješću, budi siguran da pripovijetka sadrži duboku alegoriju i da prikriva krajnje tajanstvenu istinu; i što je besmisleniji sadržaj, dublja je mudrost duha” – Moses Majmonid, teolog, povjesničar, filozof i liječnik (1135. – 1205. gne).

Vremenom je čovjek “spoznao” da je svaku materiju moguće “kemijski” održavati da sporije propada. I kao što su se pojavili majstori za popravak neživog automobila, tako su vremenom nastali majstori za popravak živog organizma.

Mi ih zovemo liječnicima.

Pa evo što je Beroš, dok je još bio liječnik, na samom početku ovog covid “eksperimenta” rekao. Citat: „ gledajući cjelokupnu sliku, malo je vjerojatno da ćemo bilo kakvim mjerama mi uspjeti onemogućiti ono što virus planira napraviti, ne samo u RH nego na cijelom svijetu. Prije ili kasnije će njegovi dometi biti onakvi kakvi jesu. To i nije loše zato što preko 80 posto ljudi koji obole nemaju značajnije tegobe.“

Dakle!

Po njemu, sve je trebala odrediti priroda, ili plan ili Bog, kako hoćete. A onda se kasnije, kao velik ministar zdravstva, ipak zdušno zalagao za neke “paradoksalne mjere” i nove “eksperimentalne poduhvate“.

Kako to, kako to?

Dakle, mi ljudi, kao vrsta, razumijemo da netko, s kime se ne slažemo drugačije misli, i to zato jer drugačije “razumije“, “shvaća” i “vrednuje” stvari i pojave. Na primjer, ako su cijepili vašu djecu odmalena i ona nisu imala vidljivih problema onda vjerojatno logika vašeg “k0da za vrednovanje” kaže “DA” cijepljenju, a ako su djeca imala neke vidljive zdravstvene probleme onda vjerojatno kaže “NE”.

Vrednovanje je vezano za “interes” bića i zato je k0d za vrednovanje najsebičniji k0d svakog bića ponaosob. To je pitanje subjektivnog vjerovanja što je dobro a što loše po njegov život.

I baš zbog toga “interesa” je Beroš drugačije vrednovao “opasnost” na virus dok je bio liječnik a drugačije dok je postao veliki ministar. Mi drugi to, iz svoga kuta, vidimo kao paradoks, nešto o čemu imamo pojma da postoji i iako ne znamo ni zašto ni kako postoji.

Znamo da se događa, pa ga onda možemo osobno vrednovati, a logičan odgovor na paradoks je stvar osobne mašte pojedinca i njegove “logike” k0da stečene iskustvom kroz vrijeme.

Osobno vrednovanje stvarnosti i događaja nije kolektivna stvar i rezultat nekog savršenog k0da, tj. jednologike ili jednoumlja kako volimo reći.

Pa onda! Ako netko hoće ljude uvjeriti u vrijednost “nečega” to može uspjeti samo ako pojedinac bude to “nešto” vrednovao kao smisleno, svrsishodno ili sebi korisno. To je vezano uz integritet, uz “ja” svakog čovjeka kao čovjeka. Na primjer, ako jedni iz svoga interesa kažu drugima da su glupi anti-vaxeri, drugi će iz svoga interesa reći prvima da su glupi pro-vaxeri.

Vrijedi prirodni zakon akcije i reakcije i to nije ništa paradoksalno.

Ljudi sami odlučuju oko vrijednosti nečega za svoj interes, od kad postoje, od vremena Rajskog vrta, jabuka, zmije i Adama i Eve.

To zovemo “sloboda izbora” i to je glavna odlika našeg ljudskog k0da i iako naš “izbor” kao rezultat logike k0da ovisi o tome kako i na koji način to svatko od nas razumije i shvaća stvarnost, naše shvaćanje ovisi o tome koliko “vjerujemo” da “znamo” i “razumijemo“.

Tako ja, to što je učinio Beroš, mogu razumjeti kao nešto što nije paradoksalno, jer on je to učinio baš zbog svoga interesa.

I zasigurno! Da ljudi vjeruju da je mRNK cjepivo za njihovu djecu najbolja stvar, tko to ne bi uzeo? Čak, i po Dawkinsu, njihov sebični gen opstanka, bi im to, kao njihov “vladar“, naložio, baš kao što je naložio Berošu da promijeni ploču.

Ali, neće jer ne vjeruju.

I zato im se to moralo “nametnuti” kako bi promijenili ploču. I to usprkos tome što podaci pokazuju da u povijesti prakse svega cijepljenja, u svim društvima, bez obzira imala ili ne imala birokratsku obvezu cijepljenja, postotak procijepljenosti nekim cjepivom je isti ili vrlo sličan.

A ipak, mi Hrvati imamo “zakonsku obavezu” i u samom smo svjetskom vrhu po broju nametnutih obaveza cijepljenja djece, iako je baš nas Hrvate, sve odreda “najveće katolike”, Isus učio: “tko ste vi da sudite drugima”.

Možda paradoksalno, i usprkos tome, ispada da Hrvati najviše vole suditi i određivati sudbinu drugih. A kako, baš zbog te Isusove poruke, ne žele biti krivi, pronalaze se viši “moralni ciljevi” zbog kojih ipak treba netko suditi.

Jer! Hrvati, vi ste “stoka“, vi ne mislite jedni na druge.

Naravno, kako je u krdu svaka odluka pojedinog grla pogrešna dobro je koristiti riječ “osvijestiti” članstvo. I tako se opet dogodilo da netko tko “tlači” nekoga ustvari ga “osvještava” i to zato što je to tlačenje zaista samo i isključivo u njegovom interesu. Naša svijest i savjest je drugima postala najvažnija stvar, zar ne? I to ne zbog njih već zbog nas samih.

Zamislite samo koji je to paradoks!

Pročitao sam da je ne-popularni Bill Gates, proričući razne ovakve događaje, izjavio: „uz sva ulaganja u znanost, čovjek je toliko malo evoluirao, prvenstveno u svijesti“. Taj Bill zaista meni nije važan, a ova njegova izjava mi služi samo za postaviti ključno pitanje: “što to evoluirati u svijesti zaista znači!?

Jer u stvarnosti vidimo, da što smo više “osvješteni“, samo sve više novih paradoksa i novih dilema imamo. Na primjer dileme: “jesi li se cijepio, zašto si se cijepio, zašto se nisi cijepio, imaš COVID putovnicu?”. A onda i nove-stare paradoksalne mjere koje razni Pilati nude kao rješenje u ovoj situaciji: „perite ruke, zatvorite se i izolirajte od života, odmaknite se jedni od drugih!“.

Ovako, na prvu, možda je to uistinu evolucijski maksimum svijesti čovjeka danas? Dawkins bi samo odmahnuo rukom i rekao: “to je prirodno, ljudski gen nije postao dovoljno sebičan da bi čovjek postao savršen“.

Ali, naravno da Gates samo “interesno lupeta“.

Jer, vidite, svijest je odlika “vrste bića” koja nema baš neke veze sa percepcijom, shvaćanjem i vrednovanjem stvarnosti pojedinog bića.

Svijest, baš kao i virus ima svoj savršen binaran k0d. Dakle, ili si budan ili nisi budan Ili si svjestan stvarnosti ili nisi. Što tu ima evoluirati?

Ali kad si budan onda “vidiš” paradokse koji jednostavno “postoje” bez obzira razumiješ li ih ili ne. Pa evo jednog za tebe Bile: “ja sam sam sebi dobar baš ovakav kakav jesam, pače odličan”. Kužiš? Tko ti brani da ti, sam sebi svjesno nedovoljno dobar, svjesno “nadograđuješ” svoje k0dove?

Za mene stvar je jednostavna. Naime, razumijem da je svaki prirodni proces “nepovratan” i obavezno rezultira “gubitkom energije” i “mijenja stanje“. Pa što bih se onda je “nadograđivao” i postao nešto, što ni sam ne znam što? Ne vidim smisao toga, to bi tek bio paradoks.

Zaista!

Zbog svega toga što znam, meni logika moga k0da govori da ideja stvaranja “umjetne” kolektivne otpornosti nikada neće uroditi plodom, a čak i po Dawkinsu to je evolucijski nemoguće jer će se tome neki sebični gen nekog drugog bića jako suprotstaviti. Uvijek će se stvoriti svojevrsni “pokret otpora” koji traži da se prvo riješe logički “paradoksi”, a onda možemo govoriti o zaključcima.

Npr. kad netko kaže: „držite razmak od dva metra na otvorenom“, meni to izgleda paradoksalno. Pa zašto baš dva metra, zašto ne tri metra, to je sigurnije, što se događa sa prijenosom virusa kad puše jak vjetar a što kad ne?

Ili! Čuđenje “autoriteta” prema tome kako baš “najstariji” ne poštuju kolektivne mjere, a baš oni su najugroženiji. Meni to tek nije paradoks jer intuicija im govori: “ej čovječe pa život je život, ti si pri kraju pa daj ga živi, kreći se, odi u ljekarnu, odi u park, nađi druge”. Uz to k0d za vrednovanje kaže, pa čuo si one koji “znaju“, mladi su ionako sigurni pa se ne “sjekiraj za njih”. I nije paradoksalno ni to “čuđenje” jer razumijem da se radi osobnom interesu.

Još bolje! Čitao sam u medijima kako se ljudi snebivaju nad ponašanjem bolesnog čovjeka koji je, citiram: “došao na hitnu operaciju i kasnije se saznalo da je bio u kontaktu sa zaraženim a nije to rekao.” A onda se odjednom tlo zatreslo i ti isti koji sude, trkom, rušeći sve pred sobom ravno na ulicu ili u sklonište, bez da su ikome rekli kako su bili u kontaktu sa zaraženima.

U tom trenutku potresa, “misli na druge” je nestalo učas, a pitanje: “čovječe jesi li ti svjestan što činiš” postane irelevantno. Dakle! Svijest nije materija, svijest predstavlja osnovnu značajku “paradoksa života” i kao pojava označava “misterij” i “fenomen“. A baš taj “fenomen” omogućuje svakom čovjeku da može napredovati u razumijevanju sebe i okoline. I da bi čovjek iole napredovao on prvo treba biti svjestan, tj. “budan“.

Nadalje! Psiholozi kažu da je krajnji cilj bića i njegovog života “spoznati” stvari, jer, sve što nismo spoznali kao bića je nama uistinu nepoznato. A spoznaja nije isključivo stvar racija, tj. logike k0da. Ona može biti i iracionalna i intuitivna a najčešće je sve to zajedno uključeno.

I zato postoji milijun narodnih mudrosti oko toga, ali samo jedna je uzročna posljedična, ona glasi: “oprez je majka mudrosti“.

Pa onda! Je li svaki onaj koji neoprezno uzima nerazumljiv mRNK spasonosni eksperimentalni sadržaj iz Pfizerove bočice zaista mudar čovjek?

Ja ne znam, a on valjda “za sebe i svoj interes” to najbolje “razumije” i “zna“.

Za kraj ove objave.

Ako razmišljate o ovome što sam napisao to će potaknuti na izvršavanje vaš k0d za vrednovanje. I meni je jasno je da ova objava ima premalo energije pa tako i vrijednosti da bi se vaše shvaćanje odjednom promijenilo, jer, isti rezultat bi bio i da ste vi tako nešto napisali a ja pročitao.

Ali!

Ako samo na trenutak prestanete razmišljati da se sve puši, dopustit ćete sami sebi da se uključe antene za intuiciju. I ako zakratko i istinski oslušnete sebe, dogodit će vam se kao i meni sa Dawkinsovom knjigom: “čak i da se s ničim ne slažete i da ne vjerujete ni jednu jedinu riječ, vidjet ćete i u ovome neki smisao”.

I iako ne možete neprekidno dugo osluškivati intuiciju jer će vaš “ego“, tj. sebični gen interesa preuzeti stvar u svoje ruke, probajte bar na trenutak, možda vrijedi, nikad ne znate. Pa to nam i sama znanost kaže.

A ima i ona biblijska: “blago onima koji vjeruju a ne vide“, ali i novo-biblijska: “blago onima koji vjeruju da vide”. Mislim! Koja je svrha negirati paradokse ako vidimo da postoje?

Zar samo zato što to “ne razumijemo” ne znači da to “ne postoji“?

Pa da vas pitam: “je li bila stvarna ova epidemija” vi ćete mi odgovoriti svatko na svoj način, jer, ako “vjerujete” ili “imate interes” da postoji onda postoji a ako ne onda ne. To nije paradoks već prirodno stanje stvari i logika našeg k0da.

I zato, od početka ove epidemije, ja, nikad nikoga nisam pitao o tome što on misli i kako se ponaša, što čini i zašto. Jednostavno, ne želim o tome suditi i baš zbog toga sam sebe smatram slobodnim.

Na kraju! Moj k0d za vrednovanje mi govori da svemu ovome napisanom nešto nedostaje, da nije potpuno, i da onda nema smisla tako nešto objaviti, jer: “ako to tako objaviš samo će te neki zbog toga napasti, čemu onda to”?

S druge strane, moje shvaćanje ljudi i života kaže: “dobro je, objavi to, nije replika, evolutivno je, dakle ima vrijednost.”

I tako u krug, a svaki moj k0d sebično vuče na svoju stranu.

I što sad?

Pa, bez obzira ne sve logike i k0dove, intuicija mi kaže: “stisni enter, pa kako bude bude“. To je “odluka“, dakle savršen binarni k0d, “je” ili “nije”.

Baš kao i život jednog virusa i k0d samo-selektivne ljudske svijesti.

I tako moja početna misao kroz riječ ovim djelom postade. A ima još puno toga u nastavku za reći.

Vaš Galvanizator!

U SERIJALU “k0d”

Komentiraj